Kapoera ili Capoeira je afro-brazilska veština koja u sebi povezuje elemente borilaÄkih veština, muzike i plesa.
Nastala je u Brazilu verovatno iza 16. veka a njeni tvorci bili su afriÄki robovi koji su u to vreme nastanjivali ovu zemlju.
Iako mnogi smatraju da je ova kombinacija veština nastala kao rezultat želje robovskog stanovništva da izrazi svoju slobodu, njena stvarna originalna svrha je do danas nepoznata. Ipak, priliÄno je izvesno da je barem jednim delom ova veština služila u odbrambene svrhe.
Sama reÄ "capoeira" najverovatnije dolazi od naziva "kokošja borba" kog su afriÄki crnci u Brazilu u poÄetku koristili za svoju veštinu jer na portugalskom ova reÄ znaÄi doslovno "kokošinjac". Ipak, osim ovog, postoji još jedno moguće objašnjenje koje kaže da reÄ "capoeira" potiÄe od reÄi " kaá " (list ili biljka)uzete iz domorodaÄkog jezika Tupi-Guarani te reÄi "puéra" (oznaka za nešto što je postojalo u prošlosti) Äime se dobija naziv "Nekadašnja šuma".
Kapoera Äuva elemente razliÄitih afriÄkih borbenih stilova te im pridružuje elemente tradicionalnih brazilskih plesova. RazliÄiti uticaji i elementi od kojih je ova veština satkana vrlo su vešto isprepleteni i uklopljeni u celinu pa je nemoguće govoriti o brazilskoj ili afriÄkoj veštini, o borilaÄkoj veštini ili plesnoj tehnici; Kapoera je kompaktna veština koja objedinjuje razliÄite elemente i povezuje tradiciju dvaju kontinenata.
Razlog za stvaranje veštine koja predstavlja pomalo neobiÄnu kombinaciju plesa i borbe po mnogima je želja porobljenog crnaÄkog stanovništva da se i "nasiljem" i zabavom podjednako bori protiv potlaÄenosti.
Dugo nakon što se pojavila, ova veština je u Brazilu bila zabranjivana a njeno praktikovanje kažnjavano. I pored pretnji kaznama, Kapoera je izrasla u jedan od najprepoznatljivijih simbola otpora ropstvu a zvaniÄni policijski izveštaji kažu da je 31% crnaca uhapšenih tokom 1857. i 1858. godine, uhapšeno upravo zbog praktikovanja Kapoere dok ih je svega 10.7% uhapšeno zbog bekstva. 1890. godine, zvaniÄnim aktom tadašnjeg brazilskog predsednika, Kapoera je strogo zabranjena u celoj zemlji a njeno praktikovanje kažnjavalo se drakonskim kaznama. Ipak, i pored pretnji, ova je veština preživela i postepeno izrastala u akademsku veštinu da bi konaÄno, 1930. godine, doživela ukidanje zabrane. Već 1932. godine otvorena je i prva zvaniÄna škola Kapoere.
Danas se uglavnom deli na dve osnovne škole: Capoeira Angola i Capoeira Regional.
UÄenje Kapoere podeljeno je u nekoliko segmenata. Svaki segment sa sobom nosi odreÄ‘eni stepen tj. rang.
Iako mnoštvo razliÄitih stilova automatski nosi i razlite sisteme rangiranja, standardni sistem rangiranja podrazumeva sledeće kategorije: "aluno" ili student (rang koji se stiÄe nakon inicijacije u veštinu), "graduado" ili svršeni student, "formado" ili formirani praktikant, "professor" odnosno uÄitelj te konaÄno "mastre" tj. majstor veštine.
Kod praktikovanja Kapoere, uÄesnici formiraju krug ("roda") i smenjuju se u aktivnostima koje se svode na sviranje muziÄkog instrumenta (kao što je Birimbau), pevanje te ritualne sparing borbe u centru kruga. Borbe podsećaju na fluidne akrobatske vežbe s mnoštvom kompleksnih zahvata (od kojih su neki obaranje, udarci laktovima, glavom i sl.).
Kapoera se ne fokusira na napad koliko na veštinu i spretnost. UÄesnici Äesto izvode tek poloviÄne zahvate a snaga napada prilagoÄ‘ava se protivnikovoj izdržljivosti i spretnosti.
Ginga (doslovno ljuljanje ili njihanje napred-natrag) najvažniji je pokret u Kapoeri. Kapoera Angola i Kapoera Regional imaju svaka svoju prepoznatljivu formu ginge. ZajedniÄki elemenat ovih dveju vrsta ginge je kretnja koja se postiže postavljanjem stopala u širini ramena te pomeranjem jedne noge unazad a zatim opet prema osnovnom položaju opisujući pritome trougao po zemlji. Svrha ovog pokreta prvenstveno je pripremanje tela za ostale zahvate.
U gingu je ukljuÄen i ostatak tela; koordinacija rada ruku važna je kod održavanja ravnoteže i spreÄavanja padova tokom napada, mišići torza aktiviraju se prema potrebama borbe i stila borbe a adekvatno naginjanje tela pomaže kod izbegavanja udaraca i stvaranja prilike za napad. Celokupno kretanje uvek mora pratiti ritam koji zadaje muziÄki instrument.
